Zastava

Važeća iranska državna zastava usvojena je 29. srpnja 1980. godine i predstavlja osvrt na promjene koje je zemlji donijela Iranska revolucija iz 1979. Osnovni plan zastave predstavljaju tri horizontalne trake - zelena na vrhu, bijela u sredini i crvena na dnu, koje redom simboliziraju islam, mir i odvažnost. Ovaj osnovni plan u upotrebi je još od početka 20. stoljeća.
Dodatne promjene na zastavi Irana uvedene su neposredno nakon revolucije, a u pogledu natpisa na rubovima između bijele i zelene i bijele i crvene trake, koji glasi „Alahu Akbar“ („Bog je velik“). Na zastavi je ovaj motiv ispisan 22 puta (po 11 u svakom od dva reda), a predstavlja 22. dan 11. meseca (Bahmana) po iranskom kalendaru – dan Islamske Revolucije (22. Bahman 1357. odnosno 11. veljače 1979. godine). Dodavanjem ovog natpisa iranska je zastava postala stalnom i nepromijenjivom.

Grb

Državni grb Irana crvene je boje i smješten je u središte bijele trake i ima više značenja. Osnovno značenje grba jest geometrijski simetrična forma riječi „Alah“ (الله), kao i preklapanjem segmenata dobijen simbol ključnog motiva Islama „La Ilaha Ila Alah“ što znači „Nema drugog Boga osim Alaha“ koji oblikuje monogram. Sama riječ „Alah“ zapravo podrazumijeva Boga pa se značenje pobliže može prevesti kao „Samo je jedan Bog“. Grb se sastoji od simboličkog preklapanja četiri polumjeseca i mača: – Četiri polumjeseca tvore riječ „Alah“: s desna na lijevo prvi polumjesec predstavlja slovo „Alef“ (A), drugi slovo „Lam“ (L), središnji mač u vidu uspravne linije drugo „Lam“, a treći i četvrti polumjesec zajedno slovo „He“ (H). – Iznad mača odnosno u središtu grba nalazi se tašdid, dijakritički znak za udvajanje glasova u obliku slova „W“ koji oblikom podsjeća i na otvorenu knjigu. – Sam mač predstavlja moćnu i nezavisnu državu. Sam oblik grba odabran je kako bi podsjećao ljude na crveni tulipan, znak sjećanja na brojne mlade vojnike koji su dali svoje živote za Iran, a u skladu je s narodnim vjerovanjem da crveni tulipani rastu na mjestima gdje je prolivena krv svetih mučenika čime se odaje počast domoljublju i požrtvovanju. Grb također ima velike sličnosti i sa drevnim predislamskim simbolima iz vremena Sasanida koje se najčešće sreću na kraljevskim krunama i kovanicama. Nacrt za ovaj simbol dao je Hamid Nadimi, a službeno ga je odobrio Ajatolah Khomeini 9. svibnja 1980. godine od kada je u službenoj uporabi u Iranu.
S druge strane, još jedna dimenzija značenja grba Irana može se interpretirati na sljedeći način:
– Alah – u žarištu grba predstavlja značaj Islamske Republike, granicu postojanja, ljudski rast i razvoj u pravcu morala.
– Tašdid – knjiga Tauhid, prvotna škola islama (jedinstvo sa Bogom), osnovno načelo religije.
– Mač – u srednjoj vertikali predstavlja simbol moći i solidarnosti, zajedno sa simbolom čvrstine i strogosti (čelik).
– Četiri polumjeseca kojima je simboliziran Alah podsjećaju na biljku, samim time i na rast odnosno razvoj.
– Pet osnovnih dijelova grba (mač i četiri polumjeseca) simboliziraju pet osnovnih načela islama, s objedinjujućim Tauhidom između vertikalne i glavne grane.
– Kompozicija potpune simetrije simbolizira ravnotežu i ekvilibrijum.
– Motiv „Samo je jedan Bog“ predstavlja suštinu jedinstva (Tauhid), negaciju svih drugih sila osim božije što se očituje u „Ni Istok ni Zapad“ politici Irana.
– Alah i sfera kao okvirni sklop predstavljaju borbu za uspostavljanje ujedinjenog društva i univerzalne vlasti ugnjetavanih („mostaz'afina“).
Zanimljivo je još napomenuti i da je grb Irana uvršten u „Unicode“ kodni raspored simbola, pod kategorijom 'Ostali simboli', kodni znak U+262B.