S dolaskom Arijaca svjedočimo koncentraciji mnogih različitih plemena i kultura (kako doseljenika, tako i domorodaca) u sjeverim i sjeverozapadnim regijama Irana, od kojih svaki posjeduje vlastiti specifičan teritorij i područje. Na svojim novim teritorijima u sjeverozapadnom Iranu, ovi naseljenici postali su susjedi Asircima, koji su smatrani superiornom snagom drevnog svijeta, te također domorodačkom stanovništvu - Urartijancima.

S druge strane novi naseljenici također su formirali svoju nezavisnu vlast poput Mane i Elipa. Dragocjeno blago otkriveno u Ziviju, Gelajčiju u Bukanu i tvrđavi Hasanlu povezano je s Manajcima.

U sjevernim regijama Irana i na granici Kaspijskog mora (pokrajine Mazandaran i Gilan), oko kasne polovice drugog milenija pr.Kr., grupa različitih društava i kultura razvila se bez prethodnih korijena u regiji. Iako nisu provedeno brojne studije u pogledu podrijetla pretpovjesnih društava ovog područja, možemo pretpostaviti da je grupa naseljenika ušla u regiju preko Gurgana, smjestivši se u podnožju planinskog lanca Alborza. Arheolozi i stručnjaci govore o ovim grupama kao klanovima Mard, Kaspi, Kadusi, Seka, Tapur i Gil. Nekoliko različitih artefakata poveznih s imenovanim klanovima i plemenima pronađenih na drevnim grobljima, poput groblja Marlik, Raši, Omam, Somam, Temadžan, Dejlaman, Kelardašt, Estalakdžan i drugih drevnih lokaliteta u Gilanu i Mazandaranu, smatraju se remek – djelima perzijske umjetnosti.

Imigracija Arijaca | Arheologija | Razvoj neovisnih vlada