Partski kraljevi vladali su zemljom gotovo pet stoljeća, do vremena Artabana V., kada se aristokrat Ardašir I., sin Papka (ili Babaka), velikog svećenika zoroastrijskog hrama vatre u Istakru, počeo protiviti partskom carstvu pokrenuo uspon nove moći, sasanidske dinastije, nazvanom prema njegovom pretku Sasanu. Na taj način moć je prešla u ruke lokalnih kraljeva Parsa koji su se smatrali potomcima ahemenida i bili su odlučni u namjeri da ožive perzijsku kulturu protivno polugrčkoj kulturi Parta.

Jedno od prvih stvari koje je Ardašir napravio je da se riješio svog brata i svih njegovih lokalnih rivala. Nakon što je to učinio i stvorio jedinstvo u provinciji Pars, preuzeo je Isfahan i Kirman, time proširivši svoje carstvo. Njegovi uspjesi zabrinuli su Artabana V., koji je organizirao napad sa vojskom ujedinjenih Parta. Ardašir je pobijedio tu vojsku u tri uspješne bitke, te je sa samoubojstvom Artabana V. u Suzi, Partska dinastija je došla kraju. Nakon pet i pol stoljeća klan Pars moć ponovno i Ardašir je postao vladar zemlje raširene od Eufrata do Marva, te od Antioka do Sistana.

Nakon Ardašira, njegov sin Šapur I. je postao kralj. Jedno od prvih stvari koje je učinio bio je napad na svoje susjede, Kučan, rušeći dinastiju koju je osnovao Kaniška. Tada se okrenuo prema Zapadu, napavši Rimljane i zarobivši rimskog cara Valerijana, uz njegovu vojsku od sedamdeset tisuća, dovevši ih nazad u Iran, te je tu ljudsku snagu koristio u građevinske svrhe poput izgradnje palača, mostova, brana i cesta.

Više inkripcija u Nakš-i Rustamu i Bišapuru podsejtnici su na Šapura I. i pričaju priču o njegovoj pobjedi nad rimskom vojskom, Šapur sjedi na svom konju a Valerijan u porazu kleči pred njim. Dvadeset sasanidskih vladara naslijedilo je Šapura I., od kojih su dvije bile žene, Azarmedukt i Purandukt.

Sasanidska dinastija ostala je moćna i dominantna do Hozroja II. Parviza (590. – 627. g.p.Kr.), ali je postupno propala zbog nemirne i nekompetentne naravi kralja, beskorisnih i ponavljajućih ratova sa neperzijskim vojskama, posebice rimljanima i neprikladnim metodama vođenja i upravljanja zemlje. S dolaskom islama, Muslimani koji su dobili moć kroz svete upute nove religije, napali su Perzijsko i Rimsko carstvo i nakon više bitaka porazili Jezdegerda III., posljednjeg sasanidskog kralja, preuzevši sasanidski glavni grad Ktezifont i započeli novo doba u povijesti zemlje.

Tijekom sasanidskog razdoblja, perzijska umjetnost okrenula se od neperzijskih elemenata (grčkih i helenističkih) koji su bili popularni tijekom partskog razdoblja i postali perzijanci u prirodi i izgledu.

Otkrića različitih predmeta od metala, stakla, gline, vune, pamuka ili svile, različitih kipova, gipsanih rezbarija i drugih arhitektonskih ornamenata svi su dokaz koji ukazuje razvoj i veličanstvenost umjetnosti tijekom sasanidskog razdoblja. Pronađene rezbarije i inkripcije najznačajniji su dokumenti ovog vremena. Također pronađena velika količina zlatnih i srebrnih kovanica govori nam o ekonoskom razvoju zemlje u tom razdoblju.

Velik broj spomenika i građevina koje pripadaju tom razdoblju još uvijek stoje unutar i izvan današnjih granica Irana. Najznačajniji od ovih građevina, lokaliteta i gradova su:
1. Ostaci grada Ktezifonta i palača Tak-i Kisra
2. Firuzabad kompleks u pokrajini Fars
3. Drevni grad Bišapur u Kazerunu
4. Sasanidski ostaci Darabgerda (Darabdžerda) u pokrajini Fars
5. Ostaci povjesnog grada Istakra u pokrajini Fars
6. Takt-i Sulejman (perz. Takht-e Sulejmân)
7. Tak-i Bostan

1. OSTACI GRADA KTEZIFONTA I PALAČA TAK-I KISRA
Iz političkih razloga Ardašir I. preselio je glavni grad iz Firuzabada u Ktezifont u Mezopotamiju, na obale rijeke Tigris. Njegov sin, Šapur I., sagradio je veliku palaču ondje. Sasanidski arhitekti kreirali su veliku arkadu u centru palače, 37 metara visoku, prelazeći udaljenost od 43 metra, sagrađenu potpuno od opeke, koja je postala poznata kao Tak-i Kisra (perz. Tak-e = arkada) ili Ivan-i Madajen (perz. Iwan-e Madâyen). Dio ostataka ove veličanstvene palače još uvijek stoje. Prema starim fotografijama, obje odjeljci građevine ostale su netaknute do oko 1888. godine, ali su postupno propale zbog zanemarivanja otomanskih vladara. Sjeverno krilo sada je potpuno uništeno, ali arkada i dijelovi južnog krila još uvijek stoje.

2. FIRUZABAD KOMPLEKS
Nakon grada Istakra, Firuzabad je prvi sasanidski grad i glavni grad. Firuzabad kompleks sastoji se od grada Ardašir Kor ili Gur i njegovog kružnog nacrta, visokog ciglenog tornja poznatog kao Vatreni toranj, palače koja je pripadala Ardaširu I. sagrađene od kamena i žbuke sa kupolom koja je jedna od najstarijih svoje vrste i tvrđave Ghal'eh Dokhtar na vrhu planine blizu područja prozvanog Tang-i Tangab (perz. Tang-e Tangâb). Ova tvrđava smatra se jednom od najčvršćih i najizdržljivijih tvrđava ikad izgrađenih u Iranu. Izgradnja ove građevine najvjerojatnije je započela u vrijema Ardašira I., ali nije završena godinama kasnije do vremena Šapura I. Dio Firuzabad kompleksa sastoji se i od kolekcije reljefa i inkripcija iz vremena Ardašira, pronađenih u Tang-i Tangab regiji Firuzabada.

3. DREVNI GRAD BIŠAPUR U KAZERUNU
Ovaj veliki grad, za kojeg se smatralo da je bio Šapurov prvi glavni grad, izgrađen je 266. g.p.Kr. slijedivši dizajn i planove drevnih rimskih gradova. Najvjerojatnije je da su rimski zatvorenici odigrali važnu ulogu u izgradnji. Iskapanja grada izveo je francuski arheolog Roman Ghirshman, između 1933. i 1940. godine, a kasnije su iskapanja nastavili iranski arheolozi pod nadzorom Ali-Akbar Sarfarâza između 1968. i 1976. godine. Za vrijeme iskapanja otkriveni su dijelovi grada poput hrama Anahita, palače Valerijana, dijelova gradskih zidina i okolnih tornjeva, te mozaik palače Šapura I.

Oko 400 metara sjeverno od starog grada, unutar Čovgan doline, gdje prolazi rijeka Šapur, uklesanih je šest inkripcija na dvije stjenovite strane rijeke, jedna ilustrira pobjedu Šapura I. nad rimskim carem Valerijanom.

Posljednjih godina veliki kip Šapura I. pronađen je u pećini na planini nedaleko od grada Bišapura. Ovaj kip visok je šest metara i težak oko trideset tona. Nekoliko ljudi vjeruje da je Šapur I. pokopan u pećini i da su perzijski umjetnici izgradili kip njemu u sjećanje.

4. SASANIDSKI OSTACI DARABGERDA
Drugi grad koji pripada sasanidskom razdoblju, koji se nalazi u pokrajini Fars, je Darabgerd. Nekoliko ostataka iz vremena Sasanida i islamskog razdoblja pronađeni su u ovom području uključujući rezbariju Šapura I.

5. OSTACI POVJESNOG GRADA ISTAKRA
Ostaci ovog ahemenidsko/sasanidsko/islamskom gradu nalaze se otprilike deset kilometara od Perzepolisa na rijeci Pelvar. Istakr se smatra izvornom sasanidskom domovinom. Ardaširov otac i predak odigrao je važnu ulogu u zoroastrijskom hramu vatri. Nažalost grad Istakr potpuno je uništen kroz vrijeme i danas je duboko zakopan u zemlju.

6. TAKT-I SULEJMAN
Takt-i Sulejman nalazi se četrdeset kilometara sjeveroistočno od područja Takab u pokrajini Zapadni Azarbajdžan i sadrži ostatke jednog od tri velikih i vrlo poznatih zoroastrijskih hramova vatre iz sasanidskog razdoblja, Azargošasba, uz nekoliko sasanidskih palača iz vremena Hozroja II. Parviza. Područje Takt-i Sulejmana iskapano je između 1958. i 1978. godine od grupe njemačkih arheologa pod nadzorom Rudolpha Neumana i Dr. Dietricha Hoffa.

7. TAK-I BOSTAN
Oko šest kilometara sjeveroistočno od Kirmanšaha, na padinama planine Pero, teče potok koji se najvjerojatnije nalazio ovdje stoljećima. Na stjenovitim krajevima ovog potoka u stijeni su isklesane dvije arkada uz nekoliko inkripcija i reljefa koji su, osim jednog, lijepo uređeni u unutrašnjim zidovima arkada. Vanjski reljef je ilustracija krunidbe Ardašira II. sa Ahura Mazdom kako mu predaje Kraljevski prsten.

Sa unutračnje strane veće arkade vidimo Hozroja II. Parviza na njegovom konju, Šabdizu, uz scene kraljevskog lova, oboje u vodi i na suhom. Reljef unutar manje arkade je od Šapura II., ili Šapura Zol-Aktafa, kako je poznat, uz njegovog sina, Šapura III., oboje držeći mačeve.

Ostali značajni ostaci sasanidskog razdoblja uključuju: Kasr-i Širim, Brdo Gabri na području Sar-i Pol-i Zahaba, Ivan-i Karke, Hadžiabad u Bandar Abasu, Pol-i Šahrestan i Džej područje u Isfahanu, Brdo Mil u Varaminu, palači Sarvestan u Farsu i Čal Tarkan u Reju.

Sasanidski reljefi pronađeni u Iranu su: Nakš-i Rustam; Tang-i Tangab u Firuzabadu; Tang-i Čovgan u Bišapuru, Kazerun; Tak-i Bostan u Kirmanšahu; Darabgerd u Farsu; Nakš-i Radžab u Perzepolisu u Farsu i Kan-i Takti u Salmasu.

Mora se također spomenuti da su sve gore navedene inkripcije proučene, pročitane i rezultati objavljeni.

Parti | Arheologija