S porazom ahemenidskog kralja od Aleksandra Velikog 330. g.pr.Kr., na nekoliko dekada zemljom su vladali njegovi oficiri i njihovi potomci, zvani Seleukovići ili Seleukidi. Seleukidsko razdoblje smatra se pauzom u povijesti Irana, uzrokujući raskol u prirodnom tijeku perzijske povijesti i kulture.

Osnovač ove dinastije bio je Seleuk I. Nikator, jedan od Aleksandrovih vojskovođa (general) koji je postao vladar nakon aleksandrove smrti 323. godine pr.Kr. Njegovi potomci vladali su dijelovima Irana i Zapadne Azije do oko 64. g.pr.Kr.

Nekoliko povijesnih spomenika koji propadaju ovom razdoblju pronađeno je u Iranu koji uključuju: hram Kurhe u Mahalatu, iskopan od iranskog arheologa Ali Hakemija 1956. g., hram Laodicea u gradu Nahavandu čija iskapanja i istraživanja su također otkrila inkripciju koja pripada Antiohu III. Velikom i nekoliko brončanih kipova grčkih bogova.

Behistun | Arheologija | Parti