Iako je velika količina predmeta od bronce otkrivena u Gilanu i sjeveroistočnim regijama Irana (kasnije poznatim kao „Blago Amlaša“) i bogata kolekcija različitih brončanih artefakata pronađena na drevnim grobljima Luristana (poznata kao „Luristanska bronca“), zato što je većina imenovanih članaka dobivena neznanstvenim ili krijumčarskim iskopavanjem, pa se ne mogu precizno pripisati specifičnim regijama ni kulturama. Iskapanja i katalogizacija takvih predmeta obično se provodi u velikoj mjeri nagađanja i procjena. Brončano blago sjevernih regija Irana, prozvano „Amlaš blago“ povezano je sa lokalnim plemenima i ljudima koji su živjeli u planinama Gilana i područja Taleš. Nekolicina Lorestanske bronce posjeduje natpise u asirskom i akadijanskom klinastom pismu, ali je proučavanje ovih natpisa otkrilo samo kolekciju imena, ne odavajući nikakve informacije o samim predmetima.

Na kraju Novog brončanog doba, čovjek je otkrio novi metal, koji će u budućnosti odigrati važnu ulogu u određivanju njegovog načina života. Novi metal je nazvan željezo i njegovim otkrićem Bronačno doba došlo je svome kraju, a čovjek je ušao u „Željezno doba“. Željezno doba podijeljeno je u tri perioda: Željezno doba I. (1300. – 1000. g.pr.Kr.), Željezno doba II. (1000. – 800./750. g.pr.Kr.), Željezno doba III. (750. - 550. g.pr.Kr.), iako su nedavno arheolozi dodali i još jedan period, Željezno doba IV, koje pokriva Ahemenidsku i Partsku dinastiju. Otkrićem i taljenjem željeza, čovjek je deveden do višeg nivoa tehnike, jer se željezo obično nalazi na većim dubinama od drugih metala, te također da bi se metal izvukao moraju se napraviti kompleksne peći kako bi proizveli temperaturu od gotovo 1000°C. Zbog takvih razloga prošle su tisuće godina od otkrića i korištenja prvog metala, bakra, prije nego je čovjek bio u stanju upotrebljavati željezo u svakodnevno.

Prvi i drugi milenij pr.Kr. | Arheologija | Razvoj sive i sivo-crne keramike