Reza Kan, zapovjednik perzijske kozačke brigade u Gazvinu, u veljači 1921. godine vodi vojsku na Teheran i zahvaljujući dobro pripremljenim planovima zauzima iransku prijestolnicu. Uz podršku disciplinirane i jedinstvene armije kao i britansku pomoć, Reza Kan uspio je poraziti sve svoje protivnike i tako pripremio teren za svoju vladavinu. Okrunio se 1926. godine osvajajući simpatije tvrdnjama kako je protivnik imperijalizma, zbog čega je pridobio podršku intelektualaca, svećenstva i naroda. Istovremeno, polako otkrivajući svoju pravu prirodu, jačao je svoju opoziciju protiv islamskih i kulturnih tradicija. Godine 1935. zabranio je ženama da nose hidžab (prekrivalo za kosu) što je izazvalo snažan otpor naroda, a u Mašhadu je održan ogroman skup protiv ove zabrane. Uleme (duhovne vođe) oštro su kritizirale ovakvu politiku Reze Kana što je rezultiralo velikim pokoljem kojeg su monarhističke oružane snage izvršile u džamiji Goraršad.
Tijekom 16 godina vladavine Reza Kan uveo je mnogobrojne mjere kako bi iranskom društvu utisnuo pečat zapadnjačkog karaktera služeći se pritom diktatorskim metodama. Reza Kan je naposljetku abdicirao u korist svog sina Muhameda Reze Pahlavija, ali zbog opće slabosti administrativnog aparata, upravnog tijela i vojske, novopečeni vladar nije bio u stanju nastaviti vladavinu istom željeznom rukom po uzoru na diktatorsku vlast svog oca. Tako je poslije dvadeset godina krutog sustava zavladalo razdoblje relativne slobode. U toj atmosferi odvijale su se različite političke aktivnosti koje su kasnije dovele do nacionalizacije. Pokret za nacionalizaciju nafte, imao je za cilj da okonča britansku eksploataciju i ostvari pravu neovisnost i teritorijalni integritet države.
U srpnju 1951. godine valovi pobune i nemira zahvatili su sve iranske gradove. Neposredni razlog bila je ostavka dr. Mosadeka na mjestu premijera, izazvana šahovim odbijanjem da mu dodijeli ministarstvo rata. Šahove snage otvorile su vatru na narod, ali Pahlavi je ubrzo shvatio da je pogriješio i zbog toga je uklonio privremenu vladu odnosno pozvao dr. Mosadeka da ponovo sastavi novu. Međutim, tada su se među rukovoditeljima pokreta pojavili oštri rascjepi, što su iskoristili šahovi agenti u suradnji sa američkim obavještajcima i zbacili nacionalnu vladu dr. Mosadeka u vrijeme kada je šah boravio u inozemstvu.
Poslije tog državnog udara šah se vratio u Iran i dao uhititi Mosadeka, a u zemlji je proglašeno izvanredno stanje. Tada su ukinute i sve slobode koje su prethodno bile dozvoljene. Jedina razlika poslije 19. kolovoza 1953. bila je promjena šahovih nadređenih; dok su Britanci bili oslabljeni, Amerikanci su stjecali veću vlast i vršili utjecaj na političke, gospodarske i kulturne prilike Irana.

Kronologija | Lipanjski ustanak