Pokušavajući se uskladiti sa planovima američkog predsjednika Kennedyja za Treći svijet, šah je 1962. godine izjavio da će provesti niz reformi, uključujući tu i podjelu zemlje. Glavni cilj ovog plana bio je da se uništi poljoprivreda kako bi zemlja ovisila od stranih proizvoda odnosno da se stvori jeftina radna snaga koju bi činili nezaposleni seljaci prinuđeni na selidbu u gradove, te da bi se raširila zapadnjačka kultura, mentalitet i koncept potrošačkog društva. Kada je taj plan postao očit, borbeno svećenstvo koje se i ranije usprotivilo zakonskom prijedlogu o gradskim i provincijskim savjetima, čiji demokratski naziv nije uspjevao da prikrije njegove neislamske i antidemokratske namjere, ponovo je ustalo pod vodstvom imama Khomeinja i krenulo u borbu.
Šahova autokratska vladavina i široko oslanjanje na tajnu policiju izazvali su opće nacionalne proteste 1978. godine. Vjersko motivirani protesti bili su po prirodi konzervativni i upereni protiv šahove pogrješne politike. Imam Khomeini, koji je u veljači 1978. godine protjeran iz Irana, pozvao je šaha da abdicira. U svim gradovima proglašeno je izvanredno stanje, a šahova vlast bila je uzdrmana u temeljima. Muhamed Reza Pahlavi napušta zemlju 16. siječnja 1979. godine, a imam Khomeini vraća se 15 dana kasnije (1. veljače) prilikom čega mu je priređen najveći doček u povijesti. On je odmah preuzeo vodstvo nad revolucijom, a koalicija koja se ujedinila u borbi protiv monarhije (sastavljena od različitih društvenih klasa sa vlastitim političkim ciljevima) raspala se nestankom monarhije. Time su na političkoj sceni ostale dvije vodeće snage: vojska koju vlada Šapura Bahtijara (pahlavijski premijer) nije bila u stanju kontrolirati, te svećenstvo.

Kronologija | Islamska republika