Za vrijeme vladavine Muzaferudina Šaha počela je ustavotvorna revolucija koja se smatra logičnim nastavkom duhanske pobune, što je u konačnici 1906. rezultiralo priznavanjem i uspostavljanjem sustava ustavne monarhije. Iste godine zakonodavno tijelo (medžlis) kodificiralo je iranski ustav, a svega nekoliko dana nakon tog događaja umire vladar Muzaferudin Šah. Naslijedio ga je njegov sin Muhamed Ali Šah (1907. – 1909.) koji se oštro protivio donošenju ustava, pa je uz pomoć ruske kozačke brigade otvorio topničku vatru na medžlis (iranski parlament). Time je počela hajka na borce za slobodu. Da bi uništili korijene korupcije, borci za slobodu iz Gilana, Isfahana i Tabriza krenuli su da osvoje Teheran u čemu i uspijevaju u srpnju 1909. kada se ustav konačno usvaja.
Muhamed Ali Šah zbačen je s prijestolja, njegov dvanaestogodišnji sin Ahmad Šah okrunjen je za novog kralja, no upravljanje državom preuzeti će stjecanjem punoljetnosti (1914.). Na početku vladavine Ahmada Šaha izbio je Prvi svjetski rat. Njegovi napori da iz Irana protjera britanske i ruske trupe koje su tu bile od zaključenja ugovora iz 1907. i 1915. godine (prema kojima je trebalo doći do podjele Irana na sve interesne sfere) bili su uzaludni. Pred kraj vladavine Ahmada Šaha došlo je do više pobuna i ustanaka u zemlji, ali su bili neuspješni zbog neorganiziranosti i neusuglašenosti.

Kronologija | Pahlavi dinastija