Islam je stoljećima dominantna i
službena religija Irana. Postojanje brojnih džamija
ukazuje na neprekinuto prisustvo islama u iranskom
društvu. Islam je riječ arapskog podrijetla koja
označava "pokoravanje, predanost", a njen sljedbenik je
"musliman", što znači onaj koji je pokoran i predan (Bogu).
Islam je religija čija načela obuhvaćaju sve aspekte
života. Muslimani vjeruju da se svi bez razlike -
individualci, grupe i vlade - moraju pokoriti Božjoj
volji onako kako je ona izložena u Kur'anu, koju
smatraju Knjigom objavljenom poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.)
od Boga. Kur'an uči da je Bog Jedan i da nema pomagača.
On je Stvoritelj svega, i Onaj Koji ima apsolutnu vlast
nad svima. Vjernici u Boga, koji budu pokorni Njegovim
naredbama, kao nagradu za njihovu pokornost i vjeru,
zaslužit će vječni život prepun obilja i nagrada i otići
u raj (džennet), dok će oholi i nepokorni poricatelji
biti osuđeni na vječni boravak u najtežim mogućim
uvjetima, tj. paklu (džehennem).
Od početka stvaranja Bog je slao Svoje poslanike, kao
što su Mojsije i Isus, sa uputom neophodnom za
dostizanje vječnog života, u nizu koji je kulminirao
objavom Muhammedu (s.a.v.s.), koja je kao takva savršena
Božja Riječ (Kur'an). Islam se sastoji od pet velikih
dužnosti, ili stupova. To su: (1) šehadet, ili iskreno
svjedočenje vjere u Božje Jedinstvo, i poslanstvo
Muhammeda (s.a.v.s.); (2) salat, ili molitva koja se
obavlja u naznačeno vrijeme pet puta u toku dana; (3) zekat, odnosno
milostinja koja se iz zahvalnosti prema Božanskoj
milosti daje onima kojima je najpotrebnije; (4) post u
svetom mjesecu Ramazanu; (5) hadždž, odnosno hodočašće u
Mekku, koji se po mogućnosti mora obaviti jednom u toku
života.
Sveti zakon islama, šerijat, je zakon koji obuhvaća sve
aspekte čovjekovog života, a ne samo vjersku praksu.
Šerijat propisuje i definira islamski način života.
Najveći dio muslimanskog
stanovništva Irana (a prema statistici iz 1986. godine
točno 98,5%) su šiiti, jedna od dvije najveće postojeće
grane islama. Iranski šiizam je dvanaestoimamski šiizam,
koji se odlikuje vjerovanjem da se Božja poruka
čovječanstvu prenosila preko poslanika Muhammeda (s.a.v.s.)
i dvanaestorice imama (a.s.), koji su bili povjesne
ličnosti. Posebna karakteristika ove grane islama jest
vjerovanje da je posljednji imam, Mahdi (a.s.), rođen 868.
godine, još uvijek živ i da, počevši od svog najranijeg djetinjstva,
točnije od 872. godine, živi u skrovitosti, iz koje i
dalje upućuje muslimane, a da će se prije Smaka svijeta
pojaviti kao spasilac čovječanstva. Šiitska vjerovanja
Iranaca u mnogome obilježavaju njihove običaje, a jedan od
najupečatljivijih su žalovanje u danima koji su vezani za
rođenje ili pogibiju nekog od šiitskih imama.
Svetišta
Duboka ukorijenjenost života u
vjeri rezultirala je, između ostalog, i u nicanju
niza svetišta širom Irana pa čak i u formiranje
čitavih gradova koji se smatraju svetim. Izrastao
iz sela, u kome se nalazila kula Sanabad, gde je u
prvoj četvrtini devetog stoljeća, nakon mučeničke
smrti sahranjen osmi šiitski imam, Reza (a.s.),
grad Mešhed, u provinciji Horasan, smatra se danas
najvećim svetištem šiitskog Irana. Posjećuju ga
domaći vjernici, ali se uslijed velikog priljeva
vjernika, prvenstveno iz zemalja regije, Jemena,
Iraka, Indije, Pakistana, Afganistana, smatra
svetištem šireg značaja u muslimanskom svijetu
uopće.
Drugi sveti grad, koji se ne može zaobići kada se
pokrene ova tema, jeste svakako Qom, u istoimenoj
provinciji. Qom je oduvjek bio vodeći centar
šiizma u kome su generacije vjernika, kasnije
teologa i filozofa šiizma i islama, sticale i
produbljivale svoja znanja o vjeri. Pokojni imam
Homeini spada među njih. Danas je grad Qom mjesto
koje vjernici posjećuju u najvećem broju,
privučeni kako svetim mestima, poput groba hazrati
Masume (s.a.), kćeri sedmoga imama (a.s.), a
sestre imama Reze (a.s.), tako i velikim brojem
znamenitih vjerskih obrazovnih institucija velike
tradicije i visokog ranga.
Vjerske i nacionalne manjine
Ustav Islamske Republike priznaje
zoroastrizam, kršćanstvo i judaizam. Sljedbenici ovih
religija slobodni su prakticirati vjerske obrede i
ceremonije u svojim vjerskim objektima. Veliki broj
hramova svih vjera pored muslimanskih bogomolja ukazuju
na miran i zajednički suživot. Tako na primjer, osim
predstavnika u Parlamentu, iranski Židovi imaju preko 30
sinagoga širom zemlje, svoje udruge, javna glasila i
privatne škole. Kršćanska zajednica Irana sastavljena je
od potomaka Jernema i Asiraca koji od davnih vremena
žive u duhu tolerancije sa ostalim konfesijama. Jermeni,
kao i ostale manjine, imaju svoje škole, magazin na
materinjem jeziku pod nazivom "Alik", i predstavnike u
državnom Parlamentu.
U gregorijanskim i katoličkim crkvama, kao i vjerskim
centrima Jermena i protestanata, kojih ima preko
dvadeset, slobodno se obavljaju sve verske ceremonije i
obredi. Asirci su okupljeni u udruženjima koja se brinu
o članovima njihove zajednice, crkvama gdje se održavaju
religijske svetkovine i drugim javnim centrima. Kao i
ostale manjine, i oni imaju svoje predstavnike u
Parlamentu.
Zaratustrina religija raširila se u Iranu puno prije
pojave islama. Zoroastrizam je drevna iranska religija
sa dualističkim učenjem čiji je osnivač mistički
poslanik, Zaratustra, i koja se oblikovala do VII
stoljeća p.n.e. Vodeća doktrina ove religije jeste
neprestana borba između principa dobra i zla u svijetu,
oličena u božanstvu dobra, Ahura Mazdi i zla koga
predstavlja Ahriman. Njene eshatološke ideje o kraju
svijeta, sudu, proživljenju i budućem spasitelju koga će
roditi djevica, imale su snažan utjecaj na judaizam i
kršćanstvo.
