Right
 
 
                                                              Nacionalna Himna Irana
Važeća državna zastava Irana usvojena je 29. srpnja 1980. godine, i predstavlja osvrt na promjene koje je Iranu donijela Islamska Revolucija. Osnovni plan zastave predstavljaju tri horizontalne trake - zelena na vrhu, bijela u sredini i crvena na dnu - što simbolizira Islam, mir i odvažnost. Ovaj osnovni plan u upotrebi je još od početka 20-tog stoljeća.
Državni grb Irana crvene je boje i smješten je u središte bijele trake, što ima više značenja. Osnovno značenje grba, pak, jest geometrijski simetrična forma riječi "Allah" (الله ), kao i preklapanjem segmenata dobijen simbol ključnog motiva Islama "La Ilaha Illa Allah" što znači "Nema drugog Boga osim Alaha" (sama riječ Allah, ustvari, znači Bog, te bi ovo doslovce bilo "Nema drugog Boga osim Boga"), koji formira monogram. Grb se sastoji od simboličke predstave četiri polumjeseca i mača. Četiri polumjeseca tvore riječ "Allah" s desna na lijevo prvi polumjesec predstavlja slovo 'Alef' (A), drugi predstavlja slovo 'Laam' (L), mač u vidu uspravne linije u sredini je drugo 'Laam', a treći i četvrti polumjesec zajedno formiraju slovo 'He' (H). Iznad mača, u centru grba, nalazi se tašdid (dijakritički znak za udvajanje glasova, koji liči na slovo W, odnosno na otvorenu knjigu). Mač predstavlja moćnu i nezavisnu državu. Sam oblik grba odabran je kako bi podsjećao ljude na crveni tulipan, znak sjećanja na mnoge, uglavnom mlade ljude koji su dali svoje živote za Iran, a u skladu sa narodnim vjerovanjem da crveni tulipani rastu na mjestima gdje je prolivena krv svetih mučenika, čime se odaje počast patriotizmu i požrtvovanju. Grb također ima velike sličnosti i sa drevnim simbolima iz vremena Sasanida koje se najčešće sreću na kraljevskim krunama i kovanicama. Nacrt za ovaj simbol dao je Hamid Nadimi, a službeno ga je odobrio Ajatolah Khomeini 9. svibnj 1980. godine, od kada je u službenoj uporabi u Iranu.
S druge strane, još jedna dimenzija značenja grba Irana može se interpretirati na sljedeći način:
- Allah - u osnovi grba predstavlja značaj Islamske Republike, granicu postojanja, ljudski rast i razvoj u pravcu Allaha.
- Tašdid - knjiga, pionirska škola Islama, Tauhid (jedinstvo sa Bogom), osnovno načelo religije.
- Mač - ili sablja, u srednjoj vertikali predstavlja simbol moći i solidarnosti, zajedno sa simbolom čvrstine i strogosti (čelik).
- Četiri polumjeseca kojima je simboliziran Allah podsjećaju na biljku, samim tim i na rast i razvoj.
- Pet osnovnih dijelova grba, mač i polumjeseci, simboliziraju pet osnovnih načela Islama, sa objedinjujućim Tauhidom između vertikalne i glavne grane.
- Kompozicija potpune simetrije simbolizira ravnotežu i ekvilibrijum.
- Motiv "Nema Boga osim Boga" predstavlja suštinu jedinstva (Tauhid), negaciju svih drugih sila osim božije (što se ogleda u "Ni Istok ni Zapad" politici Irana).
- Allah i sfera kao okvirni sklop predstavljaju borbu za uspostavljanje ujedinjenog društva i univerzalne vlasti ugnjetavanih (mostaz'afina).
Dodatne promjene na zastavi Irana uvedene su neposredno nakon Revolucije, a u pogledu natpisa na rubovima između bijele i zelene i bijele i crvene trake, koji glasi "Allahu Akbar" ("Bog je velik"). Na zastavi je ovaj motiv ispisan 22 puta (po 11 u svakom od dva reda), a predstavlja 22. dan 11. meseca (Bahmana) po Perzijskom kalendaru - dan Islamske Revolucije (22 Bahman 1357, ili 11. veljača 1979. godine). Dodavanjem ovog natpisa Iranska zastava učinjena je neopozivom i nezamjenjivom.
Zanimljivo je još napomenuti i da je grb Irana uvršten u Unicode kodni raspored simbola, pod kategorijom 'Ostali simboli', kodni znak U+262B.

Nacionalnu himnu Islamske Republike Iran (Perzijski: سرود ملی جمهوری اسلامی ایران; Transkripcija: "Sorood-e Melli-e Jomhoori-e Eslami-e Iran" ili "Sorood-e Melli-ye Jomhoori-ye Eslami-ye Iran") komponirao je Hassan Riyahi, dok je tekst kreiralo više autora. Ova himna je usvojena 1990. godine, zamjenivši dotadašnju himnu "Ey Iran" koja je bila na snazi u vrijeme Ajatolaha Khomeinija.

 
Izvorni tekst himne Irana Transkripcija Prijevod

سر زد از افق، مهر خاوران

فروغ دیده ی حق باوران

بهمن، فرّ ایمان ماست

پیامت ای امام، استقلال، آزادی نقش جان ماست

شهیدان، پیچیده در گوش زمان فریادتان

پاینده مانی و جاودان

جمهوری اسلامی ایران

Sar zad az ofoq mehr-e-xâvarân

Foruq-e-dideye haq bâvarân

Bahman, farr-e-imân-e-mâst

Payâmat ey Emâm, esteqlâl, âzâdi, naqsh-e-jân-e-mâst

Shahidân, pichide dar gush-e-zamân faryâdetân

Pâyande mâniyo jâvedân

Jomhuri-ye-eslâmi-ye-Irân

Sa horizonta na istoku svjetlost 1  se javi

u očima poklonika pravde i ljubavi 2

Bahman3  vrhunac je naše vjere sušte

Pouka je tvoja, O Imame4 , o 5  samostalnosti i slobodi usađena nam je u duše

O svi Sveti! Glasovi vaši kroz vječnost odjekuju:

Nek nam živi, nek nam traje, nek nam vječna bude,

Islamska Republika Iran.

  1  Mehr: Sunce; Svjetlost; Ljubav; Blaženstvo
  2  Haqq: Istina; Pravda; Pravdoljubivost; Bog
  3  Bahman: Blagorodnost; iranski Mjesec u kojem se odigrala Islamska Revolucija.
  4  Imam: Vođa; Titula Ajatolaha Khomeinija
  5  Esteqlal: Samostalnost; Nezavisnost

 

 

 

     
 
© 2008 Iranski Kulturni Centar